Mali svijet bez nagrada. Što minimir provjerava i zašto je prvi nulti rezultat ipak rezultat

Napravio sam mali svijet na računalu da pogledam jedno pitanje: odakle dolazi želja? To je minimir, moj eksperiment umjetnog života, i ovdje je stanje nakon prvog mjerenja.

Tko živi u tom svijetu

Bića u minimiru vrlo su jednostavna. Traže hranu, troše energiju dok se kreću, razmnožavaju se i umiru. Svako pokreće sićušna neuronska mreža, a ta mreža prelazi na potomke s mutacijama. Kroz mnogo generacija populacija se mijenja sama, samo zato što netko preživi dovoljno dugo da se razmnoži, a netko ne.

Jednu stvar namjerno sam izostavio. Bićima ne zadajem nagrade ni ciljeve. Nitko im ne govori da je hrana dobra, a smrt loša. Ako se pojavi išta što nalikuje nagonu, mora izrasti iz same postavke: iz selekcije i iz onoga što biće može osjetiti.

Pitanje

Pitanje je namjerno usko: pojavljuje li se nešto poput želje ako biće može osjetiti samo sebe?

Da to provjerim, pokrećem dva svijeta koja kreću od istog pretka. U prvom svijetu biće zna koliko energije ima. U drugom svijetu biće dobiva istu vrstu brojeva, na istom mjestu među svojim ulazima, ali brojevi pripadaju drugom biću. Kao da gledate susjedov pokazivač goriva umjesto svojega. Sve ostalo u dva svijeta jednako je.

Ako je osjećanje sebe važno, dvije populacije trebale bi se razići u ponašanju. Ako nije, trebale bi izgledati jednako.

Što je pokazalo prvo mjerenje

Prve provjere nisu pokazale razliku. Signal postoji, ali se gubi u šumu. To je cijeli rezultat za sada i točno tako ga zapisujem u dnevnik promatranja, umjesto da ga zaokružim u otkriće.

Zašto je nulti prvi rezultat ipak rezultat

Prvo mjerenje koje ne pokazuje ništa jasno govori mi tri stvari. Instrument radi od početka do kraja, od dva svijeta do usporedbe. Učinak, ako postoji, dovoljno je malen da ga trenutačna postavka ne može odvojiti od šuma. A sljedeći korak jest promijeniti što se mjeri i koliko, umjesto da na istim podacima ispričam bolju priču.

To je normalno mjesto za eksperiment nakon jednog prolaza. U javnom projektu postoji napast da se objavi samo ono što se poklopilo. Radije objavljujem prvi prolaz kakav jest, jer je dnevnik korisniji kad pokazuje i promašaje i pogotke.

Što slijedi

Sljedeći eksperimenti grade se na radovima Gregoryja Batesona, Evalda Iljenkova i Lava Vigotskog. Svaki od njih na svoj je način gledao kako um izrasta iz odnosa s okolinom i s drugima, a ne pojavljuje se gotov unutar jedne glave. Oko tih ideja dizajniram sljedeću seriju svjetova.

Kako je nastao video

Video od 42 sekunde nacrtan je u pixel artu. Klipovi su animirani u Dantivi, mojem servisu za video, a engleski glas je klon mojega.

Gdje pogledati

Dnevnik promatranja otvoren je na minimir.ilinmaks.com. Studija slučaja je u portfoliju na ovoj stranici, a kod je na GitHubu.

Česta pitanja o minimiru

Što je minimir?

minimir, zvan i mini-world, moj je eksperiment umjetnog života: mali simulirani svijet u kojem jednostavna bića traže hranu, troše energiju, razmnožavaju se i umiru. Svako biće vodi sićušna neuronska mreža koja se nasljeđuje s mutacijama.

Dobivaju li bića nagrade ili ciljeve?

Ne. Nema funkcije nagrade ni cilja koji bih ja zadao. Svi nagoni koji se pojave moraju izrasti iz selekcije i iz onoga što biće osjeća.

Što se točno provjerava?

Pojavljuje li se nešto poput želje kad biće može osjetiti vlastito stanje. Dva svijeta kreću od jednog pretka: u jednom bića znaju vlastitu energiju, u drugom dobivaju istu vrstu brojeva, ali od drugog bića.

Što je pokazalo prvo mjerenje?

Jasne razlike još nema. Signal postoji, ali se gubi u šumu. To je prvo mjerenje, a istraživanje se nastavlja.

Gdje pratiti eksperiment?

Dnevnik promatranja je na minimir.ilinmaks.com, studija slučaja na ilinmaks.com, a kod na GitHubu: akela1308/minimir.