Grad u kojem se nitko ne žuri. Zagreb Pomalo

Zagreb Pomalo je igra u pregledniku o centru Zagreba. Otvoriš link, upišeš ime i za pola minute stojiš na Trgu bana Jelačića. Ništa se ne instalira, račun ne treba, a izgubiti se ne može.

U Zagrebu živim drugu godinu i cijelo to vrijeme od ljudi čujem jednu riječ: pomalo. Nije to lijenost, to je način na koji se ovdje postupa s vremenom. Htio sam igru složenu po toj riječi, a onda sam pola godine otkrivao da je mirnu igru puno teže napraviti nego igru o žurbi.

Što je to

Grad je pravi. Ilica, Tkalčićeva, Zrinjevac, Dolac, Petrinjska, Vlaška, s pravim adresama na vratima i pravom geometrijom blokova. Po tračnicama ide plavi tramvaj, ulicama voze auti i staju na semaforima, pločnicima hodaju ljudi i mačke. U vrata se može ući: kavana, pekarnica, radionica, knjižara, fotostudio, hostel, galerija, dvorište. Svaki prostor ima svoj tlocrt, svoj namještaj i svog čovjeka za pultom.

U gradu se može raditi malo, i to je dovoljno. Sjesti na stolac. Uzeti kavu. Popričati sa susjedom. Uzeti priču i odraditi je do kraja. Priče su kratke, ima ih četrnaest, i sve su o običnim stvarima: odnijeti razglednicu, pomoći oko selidbe, naći vlasnika izgubljene stvari, složiti susjedsku feštu u dvorištu.

Mogu se pozvati i prijatelji. Upišeš naziv sobe, pošalješ ga dalje, i onda po istom Zagrebu hodate u isto vrijeme i vidite jedni druge.

Zašto je mirna igra teška

Prva verzija bila je lijepa i prazna. Grad stoji, tramvaj vozi, mačke šeću, i ne događa se baš ništa. Ispalo je da bez napetosti nema ni mira: ako igrača ništa ne ograničava, svejedno mu je kamo će, a kad je svejedno, dosadi mu za osam minuta.

Napetost je morala biti takva da nikad ne prijeđe u stres. Smrti u igri nema i neće je biti. Ni gladi koja te ubija. Stvari se ne mogu izgubiti, u minus se ne može otići, izgubiti se ne može.

Stao sam na danu. Dan u igri traje 48 minuta. Dan ima duljinu, a ta duljina ovisi o tome kako si proveo noć.

Noć

Oko osam navečer pale se lampe i treba odlučiti gdje ćeš spavati.

Krevet u hostelu je 18 eura za noć. Soba s vratima koja se zatvaraju 30. Hotelska soba 55. Klupa u parku je besplatna i ima svoju računicu: najčešće noć prođe mirno, ponekad priđe policajac i pristojno zamoli da se makneš, pa se probudiš rano kod najbližih vrata, a tu i tamo te netko pokrije jaknom i jutro bude toplije nego što si mislio. Ni u jednom od tih slučajeva ne gubiš ništa. Mijenja se samo jedno: koliko ti dana ostaje sutra.

To je cijela kazna u igri. Ne globa, ne minus na računu, nego kraći dan. Ideju sam pokupio od Stardew Valleyja, gdje se loš dan prenese na sutrašnje jutro umjesto da ti nešto oduzme odmah.

Energija radi jednako blago. Hodanje je gotovo besplatno, trčanje stoji osjetno više, stolac i kava vrate malo, ručak u menzi u Petrinjskoj za 3 eura vrati pristojno, a na puni dan te podigne samo spavanje u krevetu. Na nuli ne padaš. Samo hodaš i ne možeš trčati.

Posao i novac

Kad već postoje cijene, treba i novac, a njega se mora negdje uzeti.

U kavani se može pitati za posao, ali tek nakon što te vlasnica upozna. Onda stojiš za pultom, primaš narudžbe, nosiš ih na stolove, dobivaš 1,20 po narudžbi i napojnicu ako je gost zadovoljan. Dnevna smjena donosi 44 eura. Može se i unajmiti prazan prostor u Tkalčićevoj za 12 eura dnevno, objesiti svoju firmu i prodavati ono što si sam napravio.

A može se i štedjeti. Vlastita soba u gradu stoji 450 eura, jednom, i nakon toga se noćenje više nikad ne plaća. To je otprilike tri tjedna smjena. Ta računica, 18 eura po noći naspram 450 jednom, i jest glavna radnja igre. Nitko ti o njoj ne priča, ona je jednostavno tu, i u nekom trenutku se uhvatiš kako računaš.

Što bih napravio drukčije

Počeo bih od noći. Pola godine sam radio grad i tek onda smislio zašto bi itko u njemu bio, iako je ispravan redoslijed obrnut: prvo shvatiti od čega se sastoji igračev dan, pa onda graditi ulice kojima će hodati.

I ranije bih nekoga posjeo za igru. Predugo sam sam gledao svoj grad, a kad gledaš sam, ne vidiš da je na trgu lijepo, ali nejasno kamo dalje.

Što dalje

Najbliže: više priča i više mjesta u koja se može ući. Zatim godišnja doba, jer Zagreb zimi i Zagreb ljeti dva su različita grada, a Advent je ovdje posebna priča koja se sama nudi za igru.

I zasebna linija, zbog koje je dosta toga već napravljeno: prava mjesta.

Mjesto u igri za pravi lokal

Sve kavane i radionice u igri su izmišljene. Imena, vlasnici, priče, sve je izmišljeno, i to namjerno. Staviti pravi obrt u igru bez pitanja možeš točno jednom, a poslije s tobom nitko ne razgovara.

Pritom je grad od početka složen tako da prave lokale može primiti kasnije i kako treba. Svaki prostor u njemu samo je mjesto s vrstom i popisom onoga što zna: hraniti, zaposliti, naučiti zanat, iznajmiti sobu, pokazati nešto u izlogu, ispričati priču. Pekarnica, brijačnica i fotostudio su za igru isti objekt s drugim podacima, pa partner ne mora biti kavana.

Što bi lokal dobio: prostor u koji ljudi ulaze, izlog sa svojom stvari, kratku priču od čovjeka za pultom i brojke po danima, koliko je ljudi ušlo, koliko je prišlo izlogu, koliko je uzelo tu priču. Samo brojke, po mjestu i po danu. Igra ne pamti tko je točno ulazio.

Što ne bi dobio: kupone, bannere, skočne prozore i zadatke u stilu idi nešto kupi. Čim igra počne prodavati, u njoj se prestane šetati.

Zasad ovo ne otvaram. Pravila su već unutra, a prvi pravi razgovor bit će u Zagrebu, uz kavu, u kavani koja postoji.

Česta pitanja koja dobivam

Je li besplatno?

Da. Otvoriš link i igraš, ništa se ne skida i ne registrira.

Na čemu radi?

U pregledniku na laptopu. Upravljanje za mobitel zasad nije prerađeno.

Koliko grada ima?

Četiri dijela centra: sam trg, područje oko kolodvora, zapadna Ilica i gornji grad prema sjeveru. Udaljenosti su prave, od trga do Cvjetnog trga su tri do četiri minute hoda.

Može li se igrati s prijateljima?

Da, preko naziva sobe. Svi koji upišu isti naziv hodaju istim gradom i vide jedni druge.

Je li ovo samo Zagreb ili može i drugi grad?

Zasad Zagreb, i namjerno ga ne radim prenosivim. Igra je o jednom konkretnom mjestu, a to konkretno mjesto i jest sva njezina vrijednost.

Može li se izgubiti napredak?

Ne. Novac, stvari i odrađene priče žive na poslužitelju, spremaju se same, i zatvorena kartica ništa ne lomi.

_Ako vodite mali lokal u centru Zagreba i misao o tihom dvojniku vaše kavane unutar igre zvuči zanimljivo, a ne zabrinjavajuće, javite mi se._