minimir na Zenodu: predregistrirani eksperiment umjetnog života s DOI-jem i što mijenja protokol B2

Izvještaj o protokolu B mog minimira otišao je 28. listopada na Zenodo, otvorenu znanstvenu arhivu koju vodi CERN, i dobio DOI. Rad sada ima trajnu adresu, format citiranja i zaključanu verziju koju nitko, pa ni ja, ne može naknadno tiho promijeniti. Uz izvještaj stoje kod, sirovi podaci i predregistracija zaključana prije prvog pokretanja.

Ovdje pišem o tome što izvještaj sadrži, zašto je eksperiment postavljen baš ovako i što slijedi u protokolu B2.

Što je minimir

minimir je mali svijet na torusu od 128 puta 128 polja. U njemu žive bića: traže hranu, troše energiju, razmnožavaju se i umiru. Svako nosi malu neuronsku mrežu koja prelazi na potomke s mutacijama. Nitko im ne daje nagrade ni ciljeve, sve što na kraju rade evolucija mora pronaći sama.

Pitanje protokola B staro je pitanje biologije. Kada se biću isplati učiti tijekom vlastitog života, umjesto da se oslanja na ono s čim se rodilo? Učenje nešto košta, pa bi u stabilnom svijetu trebalo gubiti. U svijetu u kojem se pravila mijenjaju nepredvidivo moglo bi biti jedini način da se preživi.

Kako je proveden protokol B

Prije prvog pokretanja zapisao sam hipoteze, uvjete, kriterije uspjeha i granice neuspjeha i zaključao ih. To je ista disciplina kao u kliničkim ispitivanjima: kad podaci stignu, golove više nije moguće pomaknuti. Svaki eksperiment u minimiru ima kontrolni uvjet.

Protokol B obuhvatio je 240 svjetova: 40 sjemena u svakom od 6 uvjeta, 100.000 taktova po svijetu. Hrana je bila u dvije boje, a u nasumičnim trenucima jestiva boja postajala je otrov. Uvjeti su se razlikovali po tome koliko se često to događalo (otprilike svakih 5.000 taktova, svakih 600 ili svakih 150) i po tome je li učenje tijekom života uopće uključeno. Pokretanja su se skupljala od 10. do 29. rujna 2026., bez ijednog neuspjelog.

Sama pokretanja idu na GitHub Actionsu. Svaki dan zakazani zadatak pokreće nova sjemena, dodaje sirove brojeve u repozitorij i iznova gradi javni dnevnik, pa eksperiment teče i kad nijedno računalo nije upaljeno.

Što je pokazao

Glavna hipoteza u ovom krugu nije prošla: 32 od 40 svjetova s tretmanom izumrlo je pri prvoj promjeni pravila, a to je granica neuspjeha objavljena unaprijed.

Najjači kontrast pojavio se drugdje. U uvjetu u kojem je učenje tijekom života bilo isključeno izumrlo je svih 40 svjetova. S uključenim učenjem preživjelo ih je 8.

Najzanimljivije je počelo kad sam tih 8 preživjelih pratio unatrag. Svaki od njih potječe od jedne do četiri jedinke koje su u trenutku promjene pravila već imale visoku brzinu učenja. Biolozi to zovu evolucijskim spašavanjem iz postojeće varijabilnosti: populacija preživi jer je prava raznolikost već bila tu kad se okolina okrenula protiv nje. Gledati kako se taj obrazac sam pojavljuje u svijetu od nekoliko stotina bića bio je jedan od najboljih trenutaka projekta.

Zašto su važni DOI i erratum

Zapis na Zenodu ima dvije verzije. Prva je izvještaj kakav je objavljen. Druga, objavljena istog dana, dodaje erratum: nakon objave prošao sam kroz vlastitu analizu onako kako bi to učinio vanjski recenzent i zapisao gdje je čitanje rezultata trebalo biti strože. Presude i sirovi podaci nisu se promijenili. Izvorna verzija ostaje u arhivi nepromijenjena, pa svatko može usporediti obje.

Za mene je to smisao cijele postavke. Rezultat vrijedi tek ako ga netko drugi može provjeriti, a ovdje je sve otvoreno: zaključana pravila, kod pod MIT licencom, izvještaji i podaci pod CC BY 4.0 i datoteka CITATION.cff za svakoga tko želi citirati rad.

Što mijenja protokol B2

B2 dobiva vlastitu predregistraciju koja se zaključava prije njegovih pokretanja, a trenutno je u pilot fazi. Tri promjene proizlaze izravno iz protokola B:

• nova sjemena od 101 naviše, kako podaci ranijih pilota ne bi mogli ući u potvrdna pokretanja;
• mjerenje prije početka selekcije, kako bi svaki rezultat imao s čime se usporediti;
• kriteriji koje stvarni učinak u načelu može ispuniti. U protokolu B prag neutralnog drifta rastao je s duljinom pokretanja i na 100.000 taktova tražio je učinak od otprilike 60 puta.

Protokol B pokazao je i da je svijet bio preoštar, jer je većina populacija izumirala već pri prvoj promjeni. B2 je zamišljen tako da učenje dobije poštenu priliku pokazati što može.

Uz brojke čitam Gregoryja Batesona, Evalda Iljenkova i Leva Vigotskog. Sva trojica gledala su kako um izrasta iz odnosa s okolinom, a upravo onamo minimir ide dalje.

Gdje pogledati

• Izvještaj i podaci na Zenodu, sve verzije: doi.org/10.5281/zenodo.23713552
• Rezultati protokola B: minimir.ilinmaks.com/results-b.html
• Kod, predregistracije i noćna pokretanja: github.com/akela1308/minimir
• Prvi članak o projektu: Mali svijet bez nagrada

Česta pitanja o minimiru na Zenodu

Što je Zenodo?

Zenodo je otvorena znanstvena arhiva koju vodi CERN. Čuva radove, podatke i softver, svakom zapisu daje trajni DOI i čuva sve verzije, pa se rad može citirati i provjeriti i godinama kasnije.

Kako citirati minimir?

Ilin, M. (2026). When learning pays: a preregistered artificial-life experiment on lifetime learning under unpredictable rule change (mini-world, protocol B1-100k-v1). Zenodo. DOI za sve verzije je 10.5281/zenodo.23713552, a u repozitoriju postoji i datoteka CITATION.cff.

Što je pokazao protokol B?

Glavna hipoteza nije prošla unaprijed objavljenu granicu neuspjeha. Bez učenja tijekom života izumrlo je svih 40 svjetova, s učenjem preživjelo je 8 od 40, a preživjeli potječu od nekoliko jedinki s visokom brzinom učenja, što je obrazac poznat kao evolucijsko spašavanje.

Zašto zapis ima erratum?

Nakon objave provjerio sam vlastitu analizu i objavio pojašnjenja o tome kako čitati rezultate. Presude i sirovi podaci su isti, a izvorna verzija čuva se u arhivi uz ispravljenu.

Kada počinje protokol B2?

B2 je u pilot fazi. Njegova predregistracija bit će zaključana prije potvrdnih pokretanja, koja počinju od sjemena 101 i uključuju mjerenje prije početka selekcije.